Slavlje umjetnosti, ljubavi i humora u prepunoj Sveučilišnoj galeriji, održano je u petak, 10. studenoga na otvaranju izložbe „Ja gore, ti dolje“ bračnog para akademskih kipara Hane Lukas Midžić i Ivana Midžića. Naime, istovremeno su otvorene dvije izložbe, kao svojevrsne simbolične restrospektive dosadašnjeg umjetničkog djelovanja autora, presjek onoga čime se bave od svojih umjetničkih početaka.
Umjetnike je biranim riječima predstavila Helena Trze jakelić, voditeljica Sveučilišne galerije, kazavši kako je bilo izuzetno zadovoljstvo postavljati ove izložbe.
Kustosica izložbe Anita Kojundžić Smolčić istaknula je kako je riječ o dvjema veoma različitim umjetničkim personama, s različitim interesima i polazištima.
- Ivan slijedi dobro utabanu stazu duge tradicije kiparstva kao medija snažnih umjetničkih individua, mahom muškaraca, koji u kiparstvu pronalaze ispunjenje svog stvaralačkog erosa. Hana, pak, pripada onoj tradiciji ženskog kiparstva koja još uvijek krči svoj put, slijedeći putokaze onih koje su tuda već prošle. Taj put je možda teži i mukotrpniji, često nevidljiviji i fragilniji, opterećen sumnjama, ali u konačnici radikalno mijenja tradiciju i povijest medija skulpture. Konačno, unatoč svim razlikama, i za Hanu i za Ivana je život umjetnost, a umjetnost – život – ustvrdila je kustosica Smolčić.
Ivan Midžić je naglasio kako je dizajniranjem nakita došlo do stvaranja crteža, skulpura pa potom i glazbe, kao jednog izraza, koji se kao žičani instrument povezuje i sa žicama od kojih nastaje i nakit.
- Kada uzmeš gitaru, to je gotovo ako prazan list, nižeš tonove, kao što nižeš crte – zaključio je umjetnik.
- Moj umjetnički put je malo drugačiji od Ivanovog, ja se „mučim“ već 20 godina s kiparstvom, malo pobjegnem od njega pa se vratim, ali ustrajem... u jednom sam trenutku i pisala priče koje sam nazvala „kiparstvo u prozi“ – kazala je Hana Lukas Midžić pročitavši svoju priču „K od kiparstva“ koja je nasmijala sve okupljene i dala intiman uvid u njena razmišljanja.
U predgovoru ovoj izložbi, kustosica Anita Kojundžić Smolčić je zapisala kako se Ivan Midžić dolje, u prizemlju galerije, predstavlja nizom radova objedinjenima nazivom “Metalne-glazbene skice“, u rasponu od nakita, crteža, skulpture, videa, glazbe povezane s crtežom pa do fotografija, a riječ je o svojevrsnom pregledu na koji način se njegovo stvaranje nakita od čiste primijenjene umjetnosti transformiralo u različite medije i ideje čiste likovnosti. Pri tom je i surađivao s drugim umjetnicima čiji su radovi također izloženi: Vanja Šolin i Jakša Matošić predstavljaju se dvjema fotografijama, a glazbene skice su nastale u suradnji s Vaskom Lukasom.
S druge strane, ili preciznije gore, na prvom katu Hana se predstavlja konceptom „Žena, špilja, fotelja“ koji je njezin gorko-slatki odgovor popularnoj sintagmi „žena, majka, kraljica“, pri čemu iz duboko intimnih iskustava stvara neobičan kiparski triptih koji govori univerzalnim jezikom humora, zadovoljstva, boli i frustracije. Kako Hana kaže, riječ je o „izboru radova koji su nastajali kroz duži period, a u sebi objedinjuju kućanstvo, kiparstvo i divljinu, daju osvrt na moju poziciju tog vječnog balansiranja uloga i traženja raznih vrsta utočišta od raznih vrsta frustracija. Oduvijek sam dozvoljavala da stvarni predmeti uđu u dijalog s mojom kiparskom mišlju, i obrnuto – da kiparstvo prodre u moj svakodnevni život.“